Saint-Paul de Vence grad je umjetnosti, ali ne samo umjetnosti! Iako je iznimno povezan s umjetnicima i njihovim djelima, Saint-Paul de Vence je također važno povijesno središte na francuskoj rivijeri. Smješten na brežuljku s pogledom na okolinu i Sredozemno more, Saint-Paul de Vence predstavlja muzej na otvorenom. Bogata blaga skrivena su u svojim uskim ulicama, na njegovim trgovima i oko bedema.

Izvanredna baština Saint-Paul de Vence predstavljena je u zaštićenoj pješačkoj zoni. Nekoliko stotina godina života očituje se u izvanrednim primjerima vojne arhitekture (kule, visoki zidovi, utvrđeni ograđeni prostor), sakralnim objektima (kolegijalna crkva, kapele) i profanim zgradama (stare kuće, praonice, fontane). Spomenici i drugi objekti iznimnog su povijesnog, arhitektonskog ili umjetničkog značaja i nalaze se na popisu nacionalne baštine Francuske.

Prvotno naselje formirano je negdje između 10. i početka 12. stoljeća, a nešto kasnije izgrađena je i prva utvrda.  Početkom 15. stoljeća Saint Paul de Vence dobio je status kraljevskog grada. Izgradnja zidina započeta je još u 14. stoljeću kada su podignuti kula Porte de Vence i toranj Tour de l’Esperon. Gradski bedemi, koji se još uvijek nalaze u izvornom obliku u potpunosti okružujući naselje dajući mu lako prepoznatljivu siluetu, izgrađeni su u vrijeme vladavine kralja Franje I. 1540-ih godina. Zanimljivo je da su bedemi, nakon što je grad 1870. izgubio važnost kao vojna utvrda, bili prodani na aukciji. Zahvaljujući zalaganju gradonačelnika, dvije godine kasnije, grad je za sumu od 400 franaka otkupio vlastite bedeme sačuvavši ih tako od rušenja.

 

 

Saint Paul de Vence tijekom kasnoga srednjeg vijeka bio je administrativno središte šire regije, a kasnije su u njemu živjele plemićke i građanske obitelji, poput Bernardisa i Barcillona, čije su se kuće nalazile na glavnoj gradskoj ulici Rue Grand.

U 17. i 18. stoljeću grad je doživio vjersku obnovu zahvaljujući mjesnom biskupu  Antoine Godeau. U mjestu i najbližoj okolici podignuto je desetak kapelica, koje i danas privlače pažnju turista, a posebno je uređena glavna mjesna crkva posvećena Svetom Pavlu, zaštitniku grada.

Krajem 19. stoljeća u Saint-Paul de Vence počinju dolaziti brojni umjetnici. Među najpoznatijima, koji su ovdje tražili inspiraciju, bili su Revart, Chagall, Modigliani i Picasso, da spomenemo samo one najpoznatije. Ovdje su također često zalazili i Jean-Paul Sartre, Yves Montand, Simone Signoret, Lino Ventura, Jacques Prevert, Bernard-Henry Levi i mnoge druge slavne osobe.

Saint-Paul de Vence danas živi gotovo isključivo od turizma. Kako bi doživljaj grada bio što ljepši prije nekoliko godina pokrenut je ambiciozan projekt iluminacije najznačajnijih znamenitosti. Osvjetljen je jugozapadni dio zidina, kako bi se dodatno naglasila njihova monumentalnost, kao i najvažniji sakralni objekti unutar stare gradske jezgre.

 

 

Saint-Paul de Vence najbolje možete doživjeti šećući njegovim uskim i krivudavim kamenim uličicama koje skrivaju nebrojene arhitektonske dragulje. Već na prilazu gradu, na trgu Ormeaux, dočekati će vas lokalni igrači boća, tipične zabave svih stanovnika Mediterana. Prilikom obilaska ovog slikovitog gradića vrijedi svakako prošetati njegovim bedemima, pa sve do gradskog groblja, s kojega se pruža predivan pogled od Sredozemnog mora pa sve do francuskih Alpa. Glavna gradska ulica Rue Grand krije pak brojne galerije u koje rado navrati svaki ljubitelj umjetnosti, dok lokalni muzej dočarava najznačajnije likove iz povijesti grada prikazane u voštanim figurama.

 

Zaklada Maeght
Obožavatelji suvremene umjetnosti prilikom posjeta Saint-Paul de Venceu svakako će posjetiti muzej suvremene umjetnosti smješten u impozantnom objektu na brdašcu nedaleko stare gradske jezgre. Zaklada je dobila naziv prema osnivačima, Marguerite i Aimé Maeght, a smještena je u zgradi izgrađenoj 1964. od cigle, betona i stakla prema projektu katalonskog arhitekta Josepa Lluisa Serta. U ovoj impresivnoj zbirci nalaze se djela nekih od najvećih umjetnika 20. stoljeća, poput Kandinskog, Braquea, Chagalla, Miroa, Matissa, Legara…

 

Tekst i fotografije: In Love with Traveling