Smješten uz prometnicu koja dolinom rijeke Neretve vodi od Mostara prema moru, srednjovjekovni orijentalni gradić Počitelj jedno je od najljepših i najpoznatijih turističkih atrakcija u Hercegovini.

Svojim položajem na lijevoj, zapadnoj, obali rijeke Neretve, na obronku brijega koji gradu daje amfiteatralni oblik, Počitelj, već na prvi pogled impresionira svakog putnika namjernika, posebno onoga koji mu prilazi iz smjera juga.

Porijeklo imena grada još do danas nije točno utvrđeno, a jedna od brojnih teorija kazuje da ime potiče od glagola počivati. Iako se dugo vremena smatralo da početak današnjeg Počitelja seže u 1383. godinu kada je bosanski kralj Tvrtko I. sagradio utvrdu i brodogradilište pokraj nje, novija su istraživanja pokazala da se Tvrtkova utvrda nalazila nešto južnije od Počitelja. Prvi pisani dokument u kojem se Počitelj spominje kao naselje potječe iz 1444., i to u ispravi kraljeva Alfonsa V. i Fridricha III., gdje se ovaj gradić spominje kao vlasništvo Hercega Stjepana.

Nakon dolaska Bosne pod vlast Osmanlija ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, uz pomoć Dubrovčana i Stjepana Vukčića Kosače, počinje utvrđivati Počitelj, no sve to nije spriječilo Osmanlije da pod vodstvom Hamza-bega 1471. njime zavladaju. Novi su gospodari nastavili s učvršćivanjem njegovih obrambenih zidina i izgradnjom tipičnog orijentalnog grada, a Počiteljem je sve do kraja 17. stoljeća upravljao dizdar, odnosno zapovjednik utvrde. Od početka 18. stoljeća pa do 1838. središte je počiteljske kapetanije, no nakon njenog ukidanja, iako je između 1782. pa do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878.) bio središte kadiluka (kadija je regionalni sudac), sve više gubi na značaju. U doba socijalističke Jugoslavije Počitelj je u jednom trenutku doživio brzi oporavak, pa se čak našao i na jednoj poštanskoj marci SFRJ.

 

 

Grad je sa sjeverne, istočne i južne strane okružen zidinama koje su građene od 15. do 18. stoljeća. Najimpresivnija je utvrda, poznata i kao Gavran-kapetanova kula, na sjeverozapadnom dijelu zidina, od koje se prema istoku proteže manji gradski zid koji na sjeveroistočnom dijelu završavaju okruglom kulom. Najmasivnije zidine nalaze se s istočne strane grada, jer je s te strane najlakši pristup Počitelju. Istočni zid završava kod polukružne Pilavdžića tabije odakle skreće prema jugoistoku do nedavno obnovljene Pašine tabije, druge impresivne gradske kule, odakle se pak zidine spuštaju sve do doline Neretve.

U središtu naselja nalazi se Hadži-Alijina ili Šišman Ibrahim-pašina džamija, podignuta između 1562. i 1563. godine. Sagrađena je kao jednoprostorna kupolna džamija i smatra se jednim od najljepših ostvarenja takve vrste gradnje u Bosni i Hercegovini. Minaret uz džamiju porušen je u prošlom ratu, a i sama džamije dosta je stradala, no potpuno je obnovljena i vraćena je prvobitnoj namjeni.

Nedaleko džamije nalazi se Šišman Ibrahim-pašina medresa, odnosno srednja vjerska škola. Karakteriziraju je šest kupola, pet manjih iznad učionica, te najveća iznad središnje predavaonice. Medresa je sagrađena prije 1664. godine, kao i hamam (kupalište), koje je imalo svako značajnije orijentalno naselje.

Šišman Ibrahim-pašina han, sagrađen je nešto kasnije, pretpostavlja se oko 1665. godine. Han je naziv za odmorište u koji su svraćali putnici na odmor i okrjepu. Počiteljski je podignut oko središnjeg dvorišta, u kojem su bili smješteni konji, dok su okolini prostori, koji su danas u izvornom stanju sačuvani samo iznimno, služili za odmor putnika.

U drugoj polovici 17. stoljeća sagrađena je i Sahat-kula, gradski toranj sa satom, još jedno od obilježja orijentalnih gradova. Sahat-kula je i danas dobro očuvana, ali više ne služi svoj izvornoj namjeni.

U gradskoj jezgri postojali su i mekteb (muslimanska osnovna škola), imaret (javna kuhinja), te mnoštvo autohtonih orijentalnih kuća, od kojih su mnoge i dandanas očuvane u izvornom stanju. Među njima se svakako posebno ističu Gavrankapetanovića konaci, grupa stambenih zgrada sagrađenih krajem 18. stoljeća, koje se sastoje od jedne veće (u kojoj je bio selamluk, tj. prostor za muškarce), te dvije manje kuće, od kojih je jedna služila kao haremluk (prostor za žene). Kuće su bile međusobno povezane zajedničkim dvorištem. Gavrankapetanovića konaci i danas su jedna od najbolje uređenih objekata u Počitelju, a u njoj je smještena umjetnička kolonija, pokrenuta još šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao jedna od najstarijih na jugoistoku Europe.

 

 

Počitelj je danas jedno od najposjećenijih turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini, što je djelomično posljedica njegova smještaja u dolini Neretve kojom prolazi mnoštvo turista prema Mostaru ili Međugorju, a djelomično zbog svojeg iznimno očuvanog orijentalnog ugođaja. Gradić je teško stradao tijekom rata u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, no započela je njegova temeljita obnova te je od 2003. uvršten u listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a četiri godine kasnije stavljen je na kandidacijsku listu UNESCO-a.

 

Tekst i fotografije: In Love With Traveling