Iako ima tek oko 5000 stanovnika, Pazin je, zbog svojeg položaja u srcu Istre, upravno i administrativno središte Istarske županije. Povijesni razvoj Pazina je oduvijek bio vezan uz znameniti Pazinski kaštel koji se u izvorima prvi put spominje 7. lipnja 983. g., kada ga je njemački car Oton II darovao porečkim biskupima. Tijekom prošlosti izmijenit će se brojni gospodari Pazina: 1248. g. doći će u ruke goričkih grofova, a 1374. g. Habsburgovaca, koji će ga pak tijekom stoljeća često davati na upravu svojim vjernim podložnicima, pa će između 1380. i 1766. g. Pazinom vladati čak 22 različita feudalna gospodara. Zadnji vlasnici Pazina, obitelj Montecuccoli iz Modene u Italiji, će Pazinskim kaštelom gospodariti gotovo dva stoljeća, od 1766. do 1945. g.
Pazin je oduvijek imao važnu političku ulogu. Pod habsburškom vlašću je bio središte njihovih posjeda u unutrašnjosti Istre, a u njemu je 1943. g. donesena odluka o sjedinjenju Istre s Hrvatskom.

Kaštel

Najveća i najljepša istarska utvrda nalazi se u Pazinu. Izgrađena je vjerojatno krajem IX. ili početkom X. st., a u vrelima se prvi put spominje 983. g. Prvotni je kaštel bio mnogo skromnijih dimenzija nego današnji. Sadašnji prepoznatljivi oblik nepravilnog peterokuta s dvije kvadratične, gotičke i renesansne, kule i prostranim unutrašnjim dvorištem, Pazinski kaštel dobiva između 1537. i 1540. g. Tada je bio u vlasništvu Alessija Mosconija i tada mu je prema projektima baruna Swetkovitza dograđeno sjeverno i istočno krilo.
Kaštel je kroz povijest promijenio nekoliko desetaka vlasnika, a danas su u njemu smještene prostorije Etnografskog muzeja Istre i Muzej grad Pazina. U fundusu Etnografskog muzeja, osnovanog 1955. g., nalaze se uporabni predmeti iz svakodnevnog života, odjeća i obuća istarskih seljaka, narodni instrumenti s područja Istre… Muzej grada Pazina raspolaže interesantnom zbirkom crkvenih zvona nastalih od XIV. do XX. st., izložbom o poznatom istarskom biskupu Jurju Dobrili, arheološkom zbirkom koja prikazuje prapovijesni razvitak Pazina i okolice, te izložbom o bunama istarskih kmetova tijekom XV. i XVI. st. U prostorijama oba muzeja održavaju se i povremene prigodne izložbe i edukativne radionice.

Pazinska jama

Podno samog Pazinskog kaštela nalazi se najznačajniji hidrološko-morfološki fenomen Istre – znamenita Pazinska jama, koja je zbog svoje posebnosti 1964. g. proglašena zaštićenim krajolikom. U tu, 130 metara duboku, jamu ulijeva se potok Pazinčica. Za velikih kiša, kada šupljine jame ne mogu progutati svu pristiglu vodu, u jami se oblikuje i do stotinu metara duboko jezero koje se proteže i do 3 kilometara uzvodno tokom Pazinčice. Podzemlje ove jame također je vrlo interesantno i privlači pažnju istraživača još od kraja XIX. st. U tim su istraživanjima otkrivena tri podzemna jezera, međusobno povezana sifonima, čija voda, kroz podzemne tokove, izbija u dolini rijeke Raše na istoku Istre i u vruljama Limskog kanala na zapadu.
Mističnost i impozantnost Pazinske jame probudila je i maštu poznatog francuskog pisca, “oca znanstvene fantastike” Julesa Vernea, koji je radnju svog romana “Mathias Sandorf” smjestio u Pazin. Njegovi literarni junaci bježe iz zatočeništva u Pazinskom kaštelu, a put do slobode pronalaze kroz podzemne prolaze Pazinske jame.

Župna crkva Sv. Nikole

Pazinska župna crkva posvećena je sv. Nikoli, zaštitniku mornara. U povijesnim se vrelima prvi put spominje 1266. g. kada je možda i izgrađena, da bi kasnije bila nekoliko puta pregrađivana. Sredinom XV. st. dobiva mrežasti gotički svod iznad svetišta, koji je 1470. g. nizom fresaka velike umjetničke vrijednosti, koje prikazuju Stvaranje svijeta, Borbu dobrih i zlih anđela, te prizore iz Kristova života, oslikao nepoznati umjetnik vjerojatno porijeklom iz Južnog Tirola. Sredinom XVII. st. crkvi su dograđene kapele, a stoljeće kasnije dovršeno je proširenje u baroknom stilu. Osim fresaka, unutrašnjost crkve krase dva barokna mramorna oltara, svetačke slike i kipovi. Crkvene orgulje izradio je 1780. g. venecijanski majstor Gaetano Callido. Pokraj crkve je 1705. g. podignut 45 metara visoki toranj.

Franjevački samostan

Jedan od najznačajnijih pazinskih kulturno-povijesnih spomenika svakako je franjevački samostan izgrađen sredinom XV. st., a proširen dvadesetih godina XVIII. st., kada mu je dograđeno istočno krilo. Pazinski franjevci mogu se podičiti bogatom knjižnicom, arhivom i zbirkom umjetnina te lijepim samostanskim vrtom.
U sklopu samostana nalazi se i crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije koja ima kasnogotički prezbiterij iz 1481. g., izgrađen po uzoru na onaj u župnoj crkvi Sv. Nikole. U crkvi se nalazi mnoštvo vrijednih umjetnina od kojih treba spomenuti sliku poznatog talijanskog slikara Girolama di Santa Crocea, zatim glavni crkveni oltar iz 1726. g., djelo Domenica Cavalierija te barokni kip Bezgrešnog začeća, također iz XVIII. st., izrezbaren u drvu. Prema legendi samostanska crkva je trebala biti izgrađena na drugome mjestu, ali se Bogorodičin kip, ostavljen na prostoru predviđenom za novu crkvu, tijekom noći sam premjestio u samostan, te je nakon tog čuda odlučeno da će crkva biti podignuta na sadašnjoj lokaciji.
U prostorima samostana se svake godine 2. kolovoza, na blagdan porcijunkule (pučki zvane Rim), održava veliko hodočašće s brojnim posjetiteljima iz svih krajeva Istre.

Biskupsko sjemenište – pazinski kolegij

Ova zgrada, pomalo neobičnog arhitektonskog stila, podignuta je početkom XX. st. kao đački dom prema nacrtima benediktinca Anselma Wernera. Između dva rata u njoj je smješten talijanski zavod “Fabio Filzi”, da bi je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata koristile tri vojske koje su, svaka u svoje vrijeme, gospodarile Pazinom. Nakon Drugoga svjetskoga rata u njoj je bilo biskupsko sjemenište, a danas je ovdje Pazinski kolegij, jedna od prvih privatnih srednjih škola u Istri. Kolegij raspolaže bogatom knjižnicom i zbirkom inkunabula.