Vozeći se od Zagreba prema moru auto-cestom putniku, desetak minuta nakon Karlovca, pogled često skrene prema ostacima utvrde lijevo od puta. Riječ je o ruševinama znamenitog frankapanskog grada Novigrada na Dobri. Utvrda je sagrađena možda već 1193. godine, a krajem 14. ili možda tek krajem 15. stoljeća, pripala je moćnoj feudalnoj porodici Frankapana. Oni u romaničkoj utvrdi uređuju stambene prostore, grade stubište, drvene galerije te kapelicu. U jednoj provali Turaka 1543. dvorac je spaljen, no ubrzo je obnovljen. Pod Frankapanima je Novigrad bio do 1671. kada je nakon neuspjele Zrinsko-frankapanske urote opljačkan i spaljen, ali ne i porušen. Šest godina kasnije kupuje ga general Josip Herberstein, koji Novigrad oporučno nakon smrti 1689. ostavlja Malteškom viteškom redu. Malteški su vitezovi pak 1746. dvorac prodali barunu Stjepanu Patačiću.

Novigrad na Dobri je bio izgrađen kao gotička utvrda s tlocrtom u obliku nepravilna peterokuta s pet ugaonih kula od koji je najmoćnija bila sjeverna branič-kula, čiji su zidovi debeli dva metra. Takav oblik gradnje bio je idealan u vrijeme kada je Novigrad na Dobri prvenstveno služio kao obrambena utvrda, no sredinom 18. stoljeća, kada je došao u Patačićev posjed, opasnost od Turaka je prošla, a način života se promijenio, pa Stjepan Patačić preuređuje dvorac u baroknom stilu, i on postaje pogodan za način života tipičan za galantno 18. stoljeće. Na svom putu prema moru Novigrad je 1783. godine posjetio i car Josip II. Habsburški.

Godine 1809. Bartol Patačić prodaje jeftino Novigrad svojom bivšem odvjetniku, turopoljskom plemiću i francuskom majoru, Mirku Haraminčiću. Nakon njegove smrti sredinom 19. st. dvorac otkupljuje hrvatski zemaljski erar, koji ga pak prodaje karlovačkom trgovcu Franji pl. Türku. Türk ponovno uređuje dvorac, no nakon završetka Prvoga svjetskog rata Novigrad na Dobri ponovno mijenja vlasnika. Ovog puta ga kupuje barun Zdenko Turković, koji je dvorac 1939. prodao njegovom posljednjem vlasniku – Banovini Hrvatskoj. U vrijeme Drugoga svjetskog rata, 1944. godine, dvorac spaljuju partizani, i on slijedećih pola stoljeća propada. Tek 1999. pod vodstvom Konzervatorskog zavoda, započinje obnova koja je i danas u tijeku.

Sa zidina dvorca pruža se prekrasan pogled na okolicu kojom dominira rijeka Dobra. Jugozapadno od samoga dvorca preko Dobre sazidan je oko 1730. godine impozantan most s deset lukova ukupne dužine 122 metra. Na tome mjestu stajao je drveni most već sredinom 16. stoljeća, a kada je između 1725. i 1732. građena Karolina, prva moderna prometnica koja je povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom, bilo je nužno dotrajali most zamijeniti novim. O kvaliteti gradnje svjedoči činjenica da i nakon gotovo tri stoljeća most besprijekorno služi i danas.

Župa u Novigradu na Dobri spominje se 1334. godine. Današnja crkva, posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, razvila se iz gotičke kapele sagrađene u 15. stoljeću koja je u 18. stoljeću temeljito barokizirana. Tada je produžen crkveni brod, ali je svetište, nadsvođeno križnim svodom i oslikano vrijednim gotičkim freskama, ostalo netaknuto. Crkva se danas smatra jednim od najznačajnijih kulturno-povijesnih i sakralnih spomenika ovoga dijela Hrvatske.