Priča o Brijunima obično započinje legendom o Bogu koji je poželio dio Zemlje oblikovati po uzoru na nebeski Raj. Njegov je izbor pao na Istru, no u stvaranje se umiješao Nečastivi razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio neiskorišteno kamenje. Ne bi li ipak spasili Božje djelo, anđeli su podigli velike valove kako bi sačuvali barem dio raja. Tako su nastali Brijuni.

Brijunsko otočje, koje se sastoji od četrnaest većih i manjih otoka, nalazi se uz jugozapadnu obalu Istre, a od kopna je razdvojeno tri kilometra širokim Fažanskim kanalom. Nastali prije desetak tisuća godina, uzdizanjem razine mora uslijed topljenja leda krajem posljednjeg ledenog doba, Brijuni su, zbog svojih prirodnih ljepota, ali i bogatstva kulturno-povijesne baštine, 1983. godine, zajedno s okolnim akvatorijem, proglašeni nacionalnim parkom.

Ime Brijuni potječe od ilirskog naziva Brevona za ovo otočje. No još prije Ilira, pred četiri i pol tisućljeća, Brijune su nastanjivali pripadnici kulture mlađeg kamenog doba čiji se ostaci zemuničke naseobine nalaze na rtu Gromače. Iliri su na Velikom i Malom Brijunu podigli čak pet dobro utvrđenih gradina, no ni one ih nisu mogle zaštititi od rimskih osvajanje početkom II. st. pr. Kr. Rimljani, poznati kao hedonisti, su ubrzo uvidjeli svu ljepotu Brijunskog otočja, koje su nazivali Insulae Pullariae, te su širom Velikog Brijuna, Malog Brijuna i Vange podigli nekoliko svojih impozantnih vila. Nakon Rimljana, tijekom “mračnog” srednjeg vijeka, u vlasti nad  Brijunima smjenjuju se Bizant, Franci, Slaveni i akvilejski patrijarsi sve dok 1331. g. njima nisu zagospodarili Mlečani. Poduzetni Mlečani su na Brijunima započeli eksploataciju kamena i morske soli dok su veliki dio Velikog Brijuna pretvorili u poljoprivredno zemljište. Za njihove se vladavine na istočnom dijelu Velikog Brijuna razvilo i veće naselje. Zbog močvarnog tla brijunski su otoci često bili izloženi epidemijama malarije, a ni kuga nije bila rijetkost. Tako je u prvoj polovici XVIII. st. život na Brijunima gotovo zamro. Propašću Mletačke Republike na Brijunima se u početku nije promijenilo gotovo ništa, no nakon što je Austro-Ugarska sredinom XIX. st. Pulu učinila svojom važnom ratnom lukom, Brijuni su postali njen prirodni štit, pa je na Velikom i Malom Brijunu izgrađeno čak sedam utvrda. Tada je, 1893. g., Brijune kupio Paul Kupelwieser, prvi od dvojice ljudi čije će ime proslaviti ovo otočje.

Kupelwieser, inače bogati austrijski industrijalac i direktor čeličane u češkim Vitkovicama, odlučio je Brijune pretvoriti u mjesto za raskošan odmor. Uz pomoć slavnog Roberta Kocha uspio je suzbiti malariju, a u hortikulturnom uređenju pomogao mu je labinski šumar Alojz Čufur. U svega nekoliko godina sagrađena su četiri hotela, brojne secesijske vile, pristanište i sva ostala infrastruktura potrebna kako bi Brijuni pred početak Prvoga svjetskog rata postali jedno od najekskluzivnijih turističkih destinacija u Europi.

Uskoro nakon završetka rata umire Paul Kupelwieser, a vođenje Brijuna preuzima njegov sin Karl. Godine 1922. g. gradi se najveće, i po mnogima najbolje, golf igralište u Europi, a nekoliko godina kasnije i polo igralište te kockarnica. Unatoč tome Brijuni nikada nisu uspjeli povratiti prijeratnu slavu. Tijekom Drugog svjetskog rata otočje je služilo kao sanatorij za ranjene talijanske i njemačke vojnike, da bi u lipnju 1947. godine na njega po prvi puta stigao Josip Broz Tito. On je cijelo otočje pretvorio u svoju privatnu rezidenciju, a Brijuni su uskoro postali njegovo omiljeno boravište, gdje je provodio svaki slobodni trenutak, a često je s Brijuna vodio i državne poslove. Nakon njegove smrti 1980. godine Brijuni se ponovno otvaraju za turističke posjete.

Najveći otok arhipelaga je Veliki Brijun, koji je glavno odredište najvećem broju posjetitelja. Uokolo pristaništa nalaze se tri brijunska hotela, a nedaleko njih mletačka je kula iz srednjeg vijeka i zgrada nekadašnje parne kupelji u kojoj su danas smješteni prirodoslovni muzej te izložbe posvećene Paulu Kupelwieseru i Josip Brozu Titu. Na vrhu otoka nalazi se austro-ugarska utvrda Tegetthoff, nešto dalje su ostatci bizantskog kastruma, a nedaleko od nje i ranokršćanska crkva Sv. Marije. Posjetiteljima je ipak najinteresantnija rimska villa rustica u zaljevu Verige. Vila je podignuta u slikovitom zaljevu na površini od čak pet hektara i najveća je rimska vila na istočnoj obali Jadrana.

Drugi po veličini otok u brijunskom arhipelagu je Mali Brijun, smješten u sjevernom dijelu otočja. Otokom dominira impozantna tvrđava Brioni Minor, najveća tvrđava što ju je austro-ugarska vojska podignula na teritoriju današnja Hrvatske, a sagrađena je krajem 19. stoljeća. Utvrda se u ljetnim mjesecima pretvara u jedinstvenu pozornicu “Teatra Ulysses”.

Treći u nizu značajnih brijunskih otoka je Vanga ili Krasnica. Ovaj otok u obliku izdužene osmice najudaljeniji je od kopna i služio je kao privatna rezidencija Josipa Broza Tita, te su na njega pristup imali tek rijetki, a niti danas nije otvoren za posjete turista.

Nacionalni park Brijuni lako se može razgledati na izletu što ga organizira uprava parka. Turistički brod prevozi putnike od luke u Fažani do Velikog Brijuna, gdje se posjetitelji ukrcavaju u panoramski vlakić koji ih preko golf igrališta vozi do safari parka. Tamo je pokraj nastambe slonice Lanke kraći odmor, a vožnja se nastavlja pored rimske vile u uvali Verige do polazne točke u brijunskoj luci. U nastavku razgleda slijedi posjeta muzeju s izložbama posvećenima Paulu Kupelwieseru i Josipu Brozu Titu. Nakon pauze slijedi šetnja do 1600 godine stare masline, ostaka brijunske močvare i još nekih znamenitosti Velikog Brijuna poput crkvice Sv. Germana. Za one posjetitelje koji više žele uživati u plovidbi brodom moguć je jednosatni izlet brodicom oko cjelokupnog brijunskog arhipelaga.