Zbog brojnih kulturnih i povijesnih spomenika Jajce nerijetko nazivaju gradom-muzejom pod otvorenim nebom.

Stanovnici ovog gradića smještenog u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine često će vam se pohvaliti da je grad doživio četiri carstva (Rimsko, Bizantsko, Osmansko i Austro-Ugarsko) i tri kraljevstva (Bosansko, Ugarsko, Jugoslavensko), a da su unutar njegovih zidina djelovale čak tri monoteističke religije (kršćanstvo, islam i židovstvo). Stoga je malo neobično da se postojanje ovoga grada u povijesnim dokumentima prvi puta spominje tek krajem 14. stoljeća, točnije 1396. g. u povelji znamenitog i moćnog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, iako je zasigurno grad nešto stariji. Sredinom 15. stoljeća Jajce postaje kraljevski grad, a posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević okrunjen je u upravo ovdje 1461. Svega dvije godine kasnije Jajce osvajaju Turci, no tek nakratko, jer već 1464. oslobodio ga je ugarski kralj Matija Korvin i u njemu ustrojio Jajačku banovinu, kao obrambeni teritorij za sprječavanje turskih provala. Turci su ipak osvojili Jajce 1528. i zadržali ga do Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. U novije doba Jajce je postalo znamenito po održavanju Drugog zasjedanja AVNOJ-a krajem studenog 1943., kada je stvorena socijalistička Jugoslavija.

Iako se Jajce može pohvaliti sa čak dvadeset i pet nacionalnih spomenika, njegov vjerojatno najprepoznatljiviji simbol je dvadesetak metara visoki vodopad, prema nekima jedan od desetak najljepših na svijetu, kojim se kristalno čiste vode rijeke Plive ulijevaju u nemirni i moćni Vrbas. Nekoliko uređenih platformi olakšava prilaz i razgledavanje vodopada, no najatraktivniji pogled pruža se s vidikovca na suprotnoj obali Vrbasa.

U blizini vodopada nalazi se i zgrada gdje je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, a koja je danas pretvorena u spomen-muzej. Prelazeći preko obližnjeg pješačkog mosta približavamo se staroj gradskoj jezgri iznad koje se nadvila jajačka utvrda, jedna od najljepših srednjevjekovnih utvrda u Bosni i Hercegovini. Smještena na 470 metara nadmorske visine dominira gradom. Gradnja utvrde započela je vjerojatno u 13. stoljeću, a najveći dio potjeće iz druge polovice 14. st. te iz 15. stoljeća, kada je jajačka utvrda jedno vrijeme bila središte Bosanskog kraljevstva. Na glavnom ulazu u tvrđavu nalazi se portal s grbom kraljevske obitelji Kotoromanovića i to je jedini sačuvani kraljevski portal u Bosni i Hercegovini. Zidine koje okružuju grad uglavnom su podignute u 13. i 14. stoljeću. U grad se ulazilo kroz dvoja gradska vrata, Travničku i Banjalučku kapiju, a same zidine na nekoliko su mjesta ojačane kulama. Sve do 16. st. utvrda i zidine štitile su grad, no kako su izgubile na važnosti počinju propadati i obnavljaju se tek krajem 19. stoljeća.

Unutar stare gradske jezgre nekoliko je iznimnih kulturno-povijesnih spomenika. Možda najintrigantnije su katakombe, odnosno podzemna crkva, koja je krajem 14. i početkom 15. stoljeća isklesana po nalogu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, s namjerom da postane mauzolej njegovoj obitelji.

Nedaleko katakombi nalaze se ostaci franjevačke crkve sv. Marije podignute u 14. stoljeću na mjestu starije romaničke građevine, dok crkveni toranj sv. Luke datira iz sredine 15. stoljeća. U crkvi je okrunjen Stjepan Tomašević, a nakon dolaska Turaka crkva se preuređuje u džamiju sultana Sulejmana,  ponekad znanu i kao džamija Fethija, dok je toranj sv. Luke pretvoren u minaret. Džamija je izgorjela u požaru 1832. i nikada nije obnavljana.

Osim ove džamije u Jajcu je bilo još nekoliko njih, od koji su i danas sačuvane Dizdareva (ženska) džamija, zatim Sinan-begova džamija te najveća i najpoznatija Čaršijska džamija obično zvana i džamija Esme sultanije. Ova je džamija izgrađena sredinom 18. stoljeća, a potpuno je porušena 1993., te ponovno izgrađena nakon rata.

U staroj gradskoj jezgri očuvano se i nekoliko tradicionalnih orijentalnih zdanja od koji svakako treba razgledati Omerbegovu kuću, Kršlakovu staru kuću te Kršlakova Kapetanovića kuću.

Zapadno od stare gradske jezgre nalazi se najstariji jajački spomenik – antički hram Mitrej – svetište posvećeno kultu nepobjedivog boga sunca Mitre, koji je u rimsko vrijeme bio posebno raširen na prostoru rimske provincije Dalmacije, kojoj je u 3. i 4. stoljeću pripadalo Jajce.

Prilikom posjete Jajcu svakako vrijedi otići do pet kilometara udaljenih Plivskih jezera. Veliko i malo jezero omiljeno su izletište lokalnog stanovništva jer pružaju raznolike mogućnosti za sport i rekreaciju poput ribolova, kajaka, kanua te kupanja. Posebnu atrakciju pak čine stare srednjovjekovne vodenice podignute na sedrenoj barijeri između Velikog i Malog jezera.

Sve do rata koji je u prvoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća bjesnio Bosnom i Hercegovinom, Jajce je bilo iznimno posjećena turistička destinacija. Tijekom ratnih razaranja grad je jako stradao, no završetkom rata je uglavnom obnovljen. Zadnjih se godina u njega vraća sve više turista jer turistička ponuda postaje sve bogatija.

Tekst i fotografije: © In Love With Traveling