OSNOVNI PODACI

SLUŽBENI NAZIV: Reino de España (Kraljevina Španjolska)
BROJ STANOVNIKA: 48.126.000
POVRŠINA: 505.955 km2
GUSTOĆA NASELJENOSTI: 95 stanovnika/km2
GLAVNI GRAD: Madrid
VALUTA: Euro = 100 centa
BDP PO STANOVNIKU: $ 30.990
SLUŽBENI JEZIK: španjolski
WEB STRANICA: www.spain.info

GEOGRAFIJA, KLIMA, NAJBOLJE VRIJEME ZA POSJETU

Španjolska zauzima najveći dio Pirinejskog (Iberskog) poluotoka, kojeg dijeli s Portugalom, u jugozapadnom dijelu Europe, i treća je najprostranija država na kontinentu (nakon Ukrajine i Francuske). Na sjeveru graniči s Francuskom i Andorom, a s Portugalom na zapadu. Na krajnjem jugu nalazi se britanska eksklava Gibraltar. Na sjeveru i zapadu njene obale oplakuje Atlantski ocean i Biskajski zaljev, na istoku Sredozemno more, te na jugu Sredozemno more i Atlantski ocean, koje razdvaja Gibraltarski tjesnac. Španjolskoj pripadaju i dvije otočne skupine. Baleari se nalaze u Sredozemnom moru i udaljeni su 80 – 200 kilometara od kopna, a Kanarski otoci smješteni su u Atlantskom oceanu, uz sjeverozapadnu obalu Afrike. Obje su otočne skupine poznata turistička odredišta. U sjevernoj Africi, okružene Marokom, španjolske su eksklave Ceuta i Melilla.
Na sjeveru Španjolske nalaze se Kantabrijsko gorje i Pirineji, južno od kojih je dolina rijeke Ebro. Središnjim dijelom zemlje dominira prostrana Središnja visoravan ili Maseta, koju od Betijskih Kordiljera odvaja dolina rijeke Guadalquivir. Na krajnjem jugu je Siera Nevada s najvišim vrhom Španjolske, Mulhacen (3478 mnm).
Španjolska se može pohvaliti raznolikim klimatskim zonama. Sjeverozapadni dio zemlje uz atlantsku obalu karakterizira oceanska klima s blagim zimama i svježim ljetima uz vrlo mnogo kiše. Središnji dio Španjolske ima izrazito kontinentalnu klimu s vrućim i suhim ljetima i hladnim zimama, dok je klima na istočnoj i južnoj obali te Balearima tipično sredozemna gdje su ljeta izrazito suha i vruća, a zime blage i kišovitije. Planinski masivi na jugu i Pirineji imaju planinsku klimu s hladnim i snježnim zimama te blagim i kišovitim ljetima. Kanarski otoci imaju umjerenu klimu tijekom cijele godine.
Najpovoljnije razdoblje za posjet Španjolskoj je u proljeće (travanj – lipanj) i jesen (rujan – listopad), osim atlantske obale koja je vrlo kišovita u listopadu i studenom. Ljeta znaju biti iznimno vruća, a srpanj i kolovoz su mjeseci kada su španjolska ljetovališta ionako prepuna turista. Na krajnjem jugu ugodni su čak i zimski mjeseci. Kanarski otoci pogodni su za posjet tijekom cijele godine, s time da su tijekom ljeta prepuni turista.

KRATKI POVIJESNI PREGLED

Prvi tragovi čovjeka u Europi potječu upravo iz južne Španjolske, oko Granade, i datiraju oko 800.000 g. pr. Kr. Tragovi Neandertalca također su nađeni u okolici Gibralatara, a u špilji Altamira, na sjeveru zemlje, pronađeni su poznati ostaci crteža koji potječu iz kasnog paleolita.
Prvi poznati stanovnici Španjolske preci su današnjih Baska. Tijekom 1. tis. pr. Kr. naseljavaju se Iberijci te nešto kasnije Kelti. Također svoje prve kolonije osnivaju Feničani (nedaleko Cadiza), te na sjeveroistoku Grci. Konačno tijekom 3. st. pr. Kr. španjolskom sredozemnom obalom zavladali su Kartažani. Kartažane uskoro zamjenjuju Rimljani koji su do kraja 2. st. pr. Kr. zavladali cijelim Pirinejskim poluotokom. Španjolska je ubrzo romanizira, a zahvaljujući bogatim rudnicima uskoro postaje jedan od najvažnijih dijelova Rimskog Carstva.
Tijekom Seobe naroda, između 3. i 5. stoljeća, Španjolskom su protutnjali Franci, Svevi, Alani, Vandali, da bi tek Vizigoti, koji se naseljavaju početkom 6. st., uspjeli stvoriti donekle uređenu državu sa središtem u Toledu.
Međusobno zavađeni vizigotski vojskovođe bili su lak plijen maurskim vojnim četama koje su 711. g. provalile u Španjolsku i u nekoliko godina osvojili gotovo čitav poluotok te osnovali svoju proviciju Al-Andalus. Posljednji vladar iz dinastije Omajida osnovao je neovisni emirat, kasnije uzdignut na kalifat, koji se u 11. st. raspao na manje državice. U kršćanskoj vlasti ostala je tek kraljevina Asturija na sjeveru zemlje. Iz Asturije kreće rekonkvista, ponovno osvajanje Španjolske od kršćanskih vladara. Asturija će osvajanjem teritorija promijeniti ime u Leon, na prostoru današnje Baskije nastati će država Navarra, a na teritoriju osvojenom u 11. stoljeću osnivaju se Kastilja i Aragon. Veliki uspjeh bilo je kršćansko osvajanje Toleda 1095. godine.
Vjenčanje Ferdinanda Aragnoskog i Izabele Kastiljske 1469. g. značilo je početak stvaranja ujedinjene Španjolske, a 1492. g. osvojena je Kordoba, zadnje maursko uporište u Španjolskoj.
Španjolska inkvizicija imala je zadatak zemlju učiniti striktno katoličkom, pa je u progonima koji su uslijedili iz zemlje pobjeglo više od 400.000 Židova koji nisu željeli prijeći na kršćanstvo, te najveći dio muslimanskog stanovništva. Gospodarsku katastrofu koja je zbog toga prijetila Španjolskoj uvelike je spriječilo otkriće Amerike Kristofora Kolumba, koji je plovio u službi španjolskih kraljeva Ferdinanda i Izabele.
U slijedećih nekoliko desetljeća španjolski su osvajači zauzeli veliki dio srednje i južne Amerike donijevši sa sobom u Španjolsku neizmjerno bogatstvo što je zemlji tijekom 16. st. omogućilo iznimno blagostanje. Za vladavine kraljeva Karla V. Habsburškog i Filipa II., tijekom 16. st., Španjolska je doživjela svoj vrhunac, prvenstveno zahvaljujući bogatstvu američkih kolonija.
Opadanje moći započinje 1588. nakon što je španjolska mornarica poražena od engleske, a kad je 1700. na prijestolje sjeo Filip V. iz francuske dinastije Burbon došlo je do rata u kojem je Španjolska izgubila sve svoje posjede u Europi (Belgija, Luksemburg, dijelove Italije).
Devetnaesto stoljeće bilo je nesretno za Španjolsku. Zemlja je bila rastrgana između liberalnih snaga željnih promjena i uvođenja republike te reakcionarnih monarhista koji su pod svaku cijenu željeli ojačati kraljevsku vlasti. To su iskoristile španjolske kolonije u Americi i Filipini, te su jedna po jedna proglašavale svoju nezavisnost. Ipak zemlja se, naročito u drugoj polovici 19. i početkom 20. st. sve više industrijalizirala, što je dovelo do pojave radničke klase i jačanja socijalista.
U Prvom svjetskom ratu Španjolska je bila formalno nezavisna. Ipak zemlja je i dalje bila izrazito podijeljena između komunista i dijela socijalista s jedne te monarhista s druge strane, što je 1923. g. iskoristio general Primo de Rivera izvevši državni udar i preuzevši svu vlast. Nakon njegove smrti 1930. g., na izborima ponovno pobjeđuju antimonarhističke stranke, što će u konačnici dovesti do pobune vojske koju je započeo general Francisco Franco, zapovjednik jednog garnizona u Maroku, 17. srpnja 1936. Franka će ubrzo slijediti i drugi vojni zapovjednici što će prerasti u Španjolski građanski rat, jedan od najkrvavijh građanskih ratova u europskoj povijesti. U trogodišnjem ratu koji su Francovi pristaše, zvani falangisti, potpomognuti faštističkom Italijom i nacističkom Njamačkom, vodili protiv legalno izabrane republikanske vlade, koju je pomagao tek socijalistički Sovjetski Savez, te brojne dobrovoljačke brigade iz cijele Europe, poginulo je više od 600.000 ljudi. Rat je završio u travnju 1939. osvajanjem Madrida od strane falangista te okrutnom osvetom nad poraženim republikancima.
Franko je u Španjolskoj uveo jednostranačku fašističku diktaturu. Zbog toga se zemlja našla izolirana nakon završetka Drugoga svjetskog rata, sve do sredine 50.-ih g. kada se zahvaljujući američkoj pomoći uspjela gospodarski ponovno oporaviti, značajnim dijelom i razvijajući turzam.
Franko je umro u studenom 1975. i za svoga je nasljednika postavio kralja Juana Carlosa, koji polako počinje demokratizirati zemlju, pretvorivši je u manje od jednog desetljeća iz zaostale diktature u modernu zapadnoeuropsku demokraciju, koja je 1986. postala članicom Europske unije.

KAKO DOĆI, KAKO SE KRETATI PO ZEMLJI

Španjolska nacionalna avio kompanija Iberia povezuje Madrid sa brojnim gradovima u Europi, Americi i Aziji, dok iz Australije ne postoje direktni letovi. Osim Madrida druga značajna zračna luka u Španjolskoj je Barcelona u koju se može doći iz gotovo svih glavnih europskih gradova. Brojne low-cost kompanije također lete prema brojnim odredištima u Španjolskoj, prvenstveno prema važnim turističkim destinacijama. Letovi su intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci, kada se uvode i brojni čarter letovi iz cijele Europe koji dovode turiste na ljetovanje. U unutrašnjem zračnom prometu u Španjolskoj također postoji mnoštvo zračnih luka, a s obzirom na udaljenosti između gradova ne previše skupi domaći letovi dobar su izbor, a za putovanje na Kanarske otoke i Baleare su preporučljivi. Druge značajne avio-kompanije su Vueling, Air Europa i Volotea.
Direktni vlakovi za Španjolsku postoje iz Francuske (Paris) i naravno Portugala. Noćni vlak-hotel Elipsos koji povezuje Paris s Madridom, odnosno Barcelonom, odlična je varijanta za sve one koji ne žele letjeti. Španjolske nacionalne željeznice RENFE odlična su solucija za putovanje unutar zemlje, između velikih španjolskih gradova, a vlakovi su udobni i točni. Postoji nekoliko kategorija vlakova, a španjolska inačica ultrabrzih vlakova nosi naziv AVE.
Autobus je također dobar izbor za putovanja između španjolskih gradova. Postoje brojne kompanije koje povezuju glavne gradove svih provincija s Madridom i međusobno, a odatle se može lokalnim autobusima doći do manjih mjesta. Za one koji dolaze autobusom u Španjolsku međunarodnim autobusnim linijama vjerojatno će morati prvo doputovati u Madrid ili Barcelonu, te od tamo nastaviti putovanje dalje. Postoje također i autobusne veze sa susjednim Portugalom i Marokom. (www.eurolines.es, www.saiabus.com i www.alsa.es).
Trajekti povezuju Španjolsku s Italijom, Velikom Britanijom u Europi te Marokom i Alžirom u Africi. Također važne su trajektne linije prema Kanarskim otocima i Balearima. Španjolska je nacionalna brodarska kompanija Acciona Transmediterannea, a informacije o večini ostalih linija mogu se naći na www.aferry.co.uk i www.ferrylines.com.
Cestovna mreža u Španjolskoj također je dobro razvijena, no ne toliko kao primjerice u Njemačkoj ili Francuskoj. Postoji mnoštvo autocesta (autopistas) koje se naplaćuju, no planirana mreža još uvijek nije u potpunosti dovršena. Lokalne ceste su također zadovoljavajuće kvalitete i mogu poslužiti svima koji vole na putovanje otići osobnim automobilom. Informacije se mogu dobiti na stranicama Španjolskog kraljevskog automobilskog kluba.

GDJE SPAVATI

Španjolska pruža izuzetno raznolike mogućnosti smještaja.
Najkvalitetniji smještaj može se dobiti u hotelima koji su kategorizirani od 1 do 5 zvjezdica i ima ih u svakom gradu, dok turistička naselja uz obalu Sredozemnog mora njima obiluju. Od države upravljani lanac hotela Paradores zapravo su visokokvalitetno uređeni bivši dvorci i samostani koji pružaju jedinstven smještaj i preporučuju se onima koji žele svoj odmor u Španjolskoj učiniti jedinstvenim. Od domaćih hotelskih lanaca valja spomenuti Abba Hoteles i Silken.
Jeftinija verzija hotela naziva se hostales i kategorizirana je s 1 do 3 zvjezdice, dok skromni, uglavnom obiteljski vođeni, pansioni imaju 1 ili 2 zvijezdice. (www.rusticae.es)
Među turistima posebno su popularni apartmani i vile koji se uglavnom nalaze u obalnim ljetovalištima, no zadnjih godina sve ih je više i u unutrašnjosti zemlje. Uglavnom se iznajmljuju na razdoblje od tjedan dana ili više, no izvan glavne sezone moguće ih je unajmiti i na kraće razdoblje.
U unutrašnjosti Španjolske sve je više malih casas rurales (seoskih kuća) prilagođenih za odmor turista, koji su odabir onih koji žele odmarati u mirnom prirodnom okruženju.
Više od dvije stotine španjolskih hostela okupljeno je u nacionalnu hostelsku udrugu čiji član morate biti kako bi mogli noćiti u nekom od njih.
Uz to noćenje u Španjolskoj moguće je i u planinarskim domovima (refugios) koji funkcioniraju po principu tko prvi dođe ima prednost pri smještaju, a može se spavati i u više od stotinu samostana diljem zemlje, no tu često vlada pravilo da ako je riječ o ženskom samostanu u njemu mogu boraviti jedino žene i obratno.
U svakom slučaju vrijedi pravilo da je tijekom srpnja i kolovoza potrebno smještaj rezervirati unaprijed, naročito ako boravite u nekom od poznatih ljetovališta, dok je u ostalo vrijeme smještaj uglavnom moguće naći bez većih problema, osim ako u mjestu u kojem boravite nije u tijeku neki od velikih festivala.
U Španjolskoj je i oko tisuću kampova.

ŠTO VIDJETI

MADRID – glavni grad Španjolske i jedna od najvećih metropola u Europi postaje sve važnije turističko odredište. Središnji gradski trg Plaza Mayor, Kraljevska palača, park Retiro te poznati muzej Prado samo su neke od madridskih atrakcija.
BARCELONA – drugi najveći grad u Španjolskoj nakon domaćinstva Olimpijskih igara 1992. postao je jedna od najomiljenijih turističkih destinacija u Europi. Ostavština genijalnog arhitekta Antonia Gaudia, romantična Gotička četvrt s katedralom te brojni muzeji dio su znamenitosti koji privlače milijune turista svake godine
CORDOBA – prekrasan grad na jugu Španjolske, poznat prvenstveno po bogatoj maurskoj baštini. Katedrala Mezquita jedna je od najvećih džamija na svijetu, a osim nje grad obiluje spomenicima iz rimskog doba, ali i iz kasnijih vremena, od kojih su neki pod zaštitom UNESCO-a
GRANADA – drugi biser Andaluzije kojim dominira veličanstvena maurska palača Alhambra, također dio UNESCOV-e svjetske baštine.
SEVILLA – grad s gotovo 3000 godina dugom povješću, nekada poznat kao važna luka za trgovinu s Amerikom, a danas prvenstveno prepoznatljiv po svojoj gotičkoj katedrali, drugoj najvećoj crkvi kršćanskog svijeta, nakon crkve sv. Petra u Rimu.
SEGOVIA – grad u središnjoj Španjolskoj do čije stare gradske jezgre vodi 700 metara dug rimski akvadukt, a iznad grada se uzdiže kraljevski grad Alcazar. Središtem grada dominira gotička katedrala i brojne romaničke crkve.
EL ESCORIAL – renesansni samostan izgrađen krajem 16. st. kao kraljevska rezidencija.
PALMA DE MALLORCA – najveći otok u otočnoj skupini Baleari, te poznato turističko odredište tijekom ljetnih mjeseci. Osim sunca i mora Mallorca svojim posjetiteljima pruža i idiličnu prirodu te bogatu kulturno-povijesnu baštinu.
IBIZA – drugi poznati otok Baleara, ljeti omiljena destinacija turista koji žele zabavu i dobar provod.
KANARSKI OTOCI – skupina od sedam otoka vulkanskog porijekla smještena sjeverozapadno od obala Afrike. Zbog blage klime i lijepe prirode omiljeno su odredište europskih turista ne samo ljeti već tijekom čitave godine.
SANTIAGO DE COMPOSTELA – ovaj je grad u sjeverozapadnoj španjolskoj pokraji Galiciji tijekom srednega vijeka bio najpoznatije hodočasnčko središte u Europi. Tisuće hodočasnika posjećuje ga i danas kako bi vidjeli grob sv. Jakova u romaničkoj katedrali koja također nosi njegovo ime.
TOLEDO – grad na rijeci Tajo smješten južno od Madrida. U srednjem je vijeku bio središte Španjolske, a danas je prvenstveno poznat po svojoj veličanstvnoj katedrali te utvrdi Alcazar koja dominira iznad grada.

ŠTO RADITI

Večina turista dolazi u Španjolsku iz dva razloga: provesti godišnji odmor na nekoj od brojnih plaža uživajući pritom u suncu i moru, te zabavljajući se u večernjim i noćnim satima, ili obilazeći prebogatu španjolsku kulturnu i povijesnu baštinu. Ipak Španjolska pruža i druge mogućnosti. U Sierra Nevadi i Pirinejima nalaze se brojna skijališta, a mnoštvo nacionalnih parkova pruža odlične mogućnosti za planinarenje ili šetnje nedirnutom prirodom. Mnogi Španjolsku posjećuju i zbog primjerice golfa, biciklizma ili promatranja ptica, dok su brojni vodeni sportovi često povezani sa španjolskim ljetovalištima. Naravno poseban užitak predstavlja prisustvovanje koridi ili nekoj od brojnih, često vjerskih, festivala koji se održavaju diljem zemlje. Naravno, kao i svugdje, vrijedi probati lokalna jela i pića.