Forum

Na krajnjem jugu Albanije, petnaestak kilometara od najpoznatijeg albanskog ljetovališta Sarande, nalazi se Butrin – nacionalni park i iznimno vrijedan arheološki lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, danas najposjećenija turistička znamenitost u Albaniji. Smješten je na poluotoku na istoimenom jezeru koje je stotinjak metara širokim kanalom povezano s obližnjim Jonski morem.

Prema legendi Butrint je osnovao prorok Helen, sin trojanskog kralja Prijama, nakon bijega iz uništene Troje, na mjestu na kojem je prethodno savladao bika, pa je naselje izvorno nazvano Buthrotum, što znači ranjeno govedo. Buthrotum u svom epu Eneida opisuje i Vergilije, navodeći kako se Eneja zadržao u njemu putujući prema Italiji.

Prvotno naselje je vjerojatno nastao između 8. i 6. stoljeća prije Krista, iako najstariji nalazi potječu iz 12. st. pr. Kr. Smješten na strateški važnom mjestu nedaleko grčkog otoka Krfa, Butrint se u 4. st. pr. Krista razvio u jedan on značajnijih grčkih polisa. U to vrijeme podignut je Akslepijev hram, prvo kazalište i agora, dok je grad oko 380. g. pr. Kr. okružen moćnim zidinama s petorim vratima.

Godine 228. pr. Kr. Butrint dolazi pod vlast Rimljana. Gaj Julije Cezar kasnije u njemu osniva koloniju za ratne veterane, a novi zamah razvoju grada daje car August koji udvostručuje površinu naselja i broj stanovnika te gradi akvadukt, terme, podiže hram nimfama, brojne stambene zgrade s podnim grijanjem, tri svetišta i središnji forum. Bio je to početak novog procvata grada koji je trajao do sredine 4. stoljeća kada je Butrint teško stradao u potresu. Ipak grad se očuvao i početkom 6. stoljeća postaje središtem biskupije, koja je postojala gotovo jedno tisućljeće.

Tijekom Seobe naroda obnovljene su gradske zidine kako bi se naselje što lakše obranilo od čestih pljačkaških napada, no grad nikada nije ponovno stekao važnost koju je imao u vrijeme Antike. Krajem 14. stoljeća dolazi pod vlast Mletačke republike, no širenje močvara u okolnom području povećalo je opasnost od malarije i naselje postepeno biva napušteno i zaboravljeno.

Butrint je ponovno otkriven početkom 20. stoljeća, kada postaje dijelom novoosnovane države Albanije, a od 1926. do Prvoga svjetskog rata talijanski arheolozi započinju ozbiljna istraživanja i prve restauracijske zahvate na nalazištu. Komunističke vlasti u Albaniji nakon Drugoga svjetskog rata  čuvaju i obnavljaju lokalitet, no on je nedostupan, da bi tek u 90-im godinama prošlog stoljeća postao otvoren za turiste, a od 1992. nalazi se i na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Za obilazak Butrinta potrebno je oko tri sata, no ako ste ljubitelj antike zadržati će te se tamo znatno dulje. Lijepo uređena staza, s tek nekoliko manjih uspona, započinje kod Mletačke kule izgrađene u 15. i 16. stoljeću, te posjetitelja vodi do jedne od najstarijih očuvanih građevina u Butrintu, hrama posvećenog grčkom bogu liječništva Asklepiju. Odmah do njega nalazi se antičko kazalište iz 3. ili 2. st. pr. Kr., koje je nastalo proširenjem starijeg helenističkog iz 4. stoljeća pr. Krista. Pokraj kazališta rimske su terme i Forum nastao na temeljima grčke Agore. Put dalje vodi pokraj Gymnasiuma do rimske vile. Nešto dalje nalazi se krstionica iz 6. stoljeća s prekrasnim podnim mozaikom, koji nažalost zbog čuvanja nije vidljiv. Fontana posvećena nimfama potiče iz 2. stoljeća, a odmah do nje nalaze se impresivni ostaci starokršćanske bazilike. Šetnjom uz ostatke nekadašnjih gradskih zidina stiže se do Jezerskih i Lavljih vrata, a obilazak završava na nekadašnjoj Akropoli uz čiji je rub mletačka palača koja je restaurirana tijekom iskapanja 1930.-ih godina, a u njoj je danas smješten butrintski muzej sa svim najznačajnijim nalazima s ovog jedinstvenog lokaliteta. Znatiželjnici će također skelom prijeći na drugu stranu kanala Vivari kako bi posjetili trokutastu utvrdu koju je početkom 19. stoljeća podigao Ali-paša Tepelena i razgledali ostatke rimskog akvadukta.

Tekst i fotografije: In Love With Traveling