OSNOVNI PODACI

SLUŽBENI NAZIV: al-Jumhūrīya at-Tūnīsiya (Republika Tunis)
BROJ STANOVNIKA: 10.700.000
POVRŠINA: 163.610 km2
GUSTOĆA NASELJENOSTI: 65,4 stanovnika/km2
GLAVNI GRAD: Tūnis (Tunis)
VALUTA: tuniški dinar = 1000 milima
BDP PO STANOVNIKU: $ 6.570,00
SLUŽBENI JEZIK: arapski
WEB STRANICA: www.tourismtunisia.com
KORISNE STRANICE: www.tunisia-tourism.org, www.tourisme.gov.tnwww.bonjour-tunisie.comwww.cometotunisia.co.ukwww.tunisiaguide.com

GEOGRAFIJA, KLIMA, NAJBOLJE VRIJEME ZA POSJETU

Tunis je zemlja u sjevernoj Africi, u regiji Magreb. Na zapadu graniči s Alžirom, na jugoistoku s Libijom, dok joj je na sjeveru i istoku Sredozemno more. Na sjeveru zemlje krajnji su istočni obronci gorja Atlas. Južno od njih je dolina rijeke Mejerda, koja se prema obali širi uz Tuniski zaljev. Dalje prema jugu je gorje Dorsal, nastavak saharskog Atlasa. Južnije, uz obalu, je nizina uz Hammametski zaljev koja se prema unutrašnjosti uzdiže u niske stepske zaravni. Slijede prostrane visoravni na kojima se nalaze slana jezera (Chott), dok južni dio Tunisa pripada Sahari. Najznačajniji i najveći otok je Djerba.
Na sjeveru Tunisa i uz obalu Sredozemnog mora, gdje turisti najčešće borave, klima je sredozemna s vrućim i suhim ljetima i blagim, ali kišovitim zimama. Unutrašnjost središnjeg Tunisa ima stepsku klimu s malo padalina te vrućim danima, ali i hladnim noćima zimi, dok Sahara na jugu ima pustinjsku klimu, uz vrlo malo padalina i visoke temperature cijele godine.
Tijekom ljetnih mjeseci (srpanj, kolovoz) Tunis je preplavljen turistima iz sjeverne Europe, što znači gužve i više cijene. Stoga je najbolje putovati u proljeće (travanj, svibanj, lipanj) i jesen (rujan, listopad), kada su cijene puno povoljnije, gužve manje, a temperature ugodnije (u ljetnim mjesecima znaju premašiti 40° C!). To je idealno vrijeme za obilaske kulturno-povijesnih znamenitosti, a u lipnju i rujnu moguće je i kupanje. Rano proljeće i kasna jesen najpovoljniji su za posjet Sahari. Zimski mjeseci u Tunisu često znaju biti poprilično kišni (uz mediteransku obalu) ili neočekivano hladni u Sahari, pa to i nije najbolje vrijeme za posjet Tunisu, no cijene su zato iznimno povoljne.

KRATKI POVIJESNI PREGLED

Tunis je bio naseljen još u starije kameno doba, a u neolitskom razdoblju razvila se važna civilizacija nedaleko grada Gafsa. U 2. tisućljeću pr. Kr. na prostor Tunisa doseljavaju Berberi, no pravi izlazak na povijesnu pozornicu biti će u 9. st. pr. Kr. kada su feničanski trgovci iz Tira 814. g. pr. Kr. osnovali svoju koloniju Kartagu, nedaleko današnjeg glavnog grada. Kartaga se tijekom slijedećih stoljeća razvila u jednu od najznačajnijih gradova-država na Meditaranu, osvojivši dio Iberskog poluotoka, te dijelove Sicilije, Korzike i Sardinije, dok su svoje trgovačke veze proširili na jug do Sudana. Vrhunac je dostignut u 3. st. pr. Kr. kada su započeta tri Punska rata protiv rastuće Rimske republike. Ratovi su vođeni od 246. – 146. g. pr. Kr., a završili su porazom i razaranjem Kartage, a područje Tunisa postalo je rimska provincija. Slijedećih gotovo šest stoljeća Tunis je bio jedna od žitnica Rimske države, a lokalno je stanovništvo u velikoj mjeri romanizirano. Sredinom 5. st. zbog slabljenja Zapadnog Rimskog Carstva Tunis dolazi pod vlast Vandala, koje će pak niti stoljeće kasnije istisnuti Bizantsko carstvo pod Justinijanom. Bizantska će vlast trajati otprilike jedno i pol stoljeće, no već krajem 7. st. cijeli je Tunis pod vlasću Arapa, a najveći je dio stanovništva islamiziran. U 9. st. on je dio velike arapske države na sjeveru Afrike pod vlašću dinastije Aglabida, koje će početkom 10. st. zamjeniti dinastija Fatimida. Nakon njih slijedila je dinastija Zirida, a sredinom 12. st. Tunis se nakratko našao pod vlašću Normana sa Sicilije. Marokanska dinastija Almohadi uspjela je 1160. godine ujediniti cijelo područje Magreba, što je dovelo do značajnog gospodarskog rasta cijele regije. Almohade je naslijedila domaća dinastija Hafsida, koja je vladala Tunisom više od tri stoljeća, a 1535. bila je prisiljena postati španjolskim vazalima zbog sve veće prijetnje Osmanlija. Tunis je pod Osmansku vlasti ipak dospio 1570. godine. Unatoč tome lokalni su bejevi imali vrlo veliku autonomiju i tek su nominalno priznavali vlast sultana. Prevlast bejeva nad Tunisom trajala je do početka 18. st. Nakon toga, u zemlji koja tek formalno pripada Osmanskom carstvu sve više jača utjecaj Francuske, kojoj je kontrolu nad Tunisom trebala zbog osiguranja trgovačkih puteva na Sredozemlju. Sredinom 19. st u borbu za prevlast nad Tunisom uključuje se i Italija, pa čak i Velika Britanija, no francuska je vojska 1881. u munjevitom ratu okupirala cijelu zemlju i Tunis pretvorila u francuski protektorat. Francuzi su pristupili razvoju poljoprivrede i iskorištavanju rudnih bogatstva razvijajući za te potrebe lokalnu prometnu infrastrukturu. Dobrobiti gospodarskog razvoja zemlje osjetila je samo tuniska elita, pa nije čudno da početkom 20. st. sve više jača pokret za tunisku neovisnost. Godine 1934. osnovana je stranaka Neodestur na čijem je čelu bio Habib Bourguiba, koja je u borbu za samostalnost uključila najšire narodne slojeve. Nakon što je u Drugom svjetskom ratu Njemačka okupirala veći dio Francuske, 1942. okupiran je i Tunis, no slijedeće godine zemlja je oslobođena nakon anglo-američke vojne intervencije. Nakon završetka rata Tunis ostaje pod francuskom upravom u statusu “pridružene države”. Tunižani i dalje nastavljaju borbu za svoju neovisnost što je u konačni dovelo do proglašenja neovisnosti 20. ožujka 1956. Tunis je postao ustavna monarhija, a dotadašnji bej Muhamed Al-Amin okrunjen je za kralja. Na provedenim izborima pobjeđuje stranka Neodestur s 95 % osvojenih glasova, a za predsjednika vlade imenovan je Habib Bourguiba, koji slijedeće godine ukida monarhiju i biva izabran za prvog predsjednika. U slijedećih petnaestak godina stranka Neodestur postaje jedina politička stranka, a Bourguiba je 1974. proglašen doživotnim predsjednikom. Usprkos brojnim štrajkovima i demonstracijama Bourguiba i njegova Ustavna socijalistička stranka, kako se od 1963. nazivala stranka Neodestur, uspjeli su zadržati vlast sve do 1987. kada je tadašnji predsjednik vlade Zin el Abdin Ben Ali smijenio Bourguibu, proglasivši ga mentalno nesposobnim, i preuzeo vlast. Ben Ali je pobijedio na slijedećih pet predsjedničkih izbora, no usprkos stabilnom gospodarskom razvoju zemlje, 2011. godine upravo je u Tunisu započela revolucija koja se uskoro proširila i na brojne druge arapske zemlje i postala poznata pod nazivom Arapsko proljeće. Ben Ali je protjeran iz zemlje, a na slobodnim izborima pobijedili su umjereni islamisti.

KAKO DOĆI, KAKO SE KRETATI PO ZEMLJI

Najveći broj turista u Tunis stižu zrakoplovima. Glavna zračna luka je Tunis-Kartaga. Nacionalna kompanija Tunisair povezuje Tunis sa brojnim odredištima u Europi, te nekoliko gradova u sjevernoj Africi i Bliskom Istoku. Većina turista dolazi u Tunis brojnim čarter letovima koji, uz glavni aerodrom, koriste i ostalih šest međunarodnih zračnih luka u Tunisu: Monastir, Enfidha, Jerba, Sfax, Tozeur i Tabarka.  Letovi su uglavnom iz Europe. Nažalost Amerika, kao niti Australija nemaju direktne veze s Tunisom, a što se Azije tiče direktni letovi povezuju Tunis jedino s arapskim zemljama na Bliskom Istoku. Zračne luke u Gabesu i Gafsi služe samo za unutarnji promet.
Tunis je trajektom povezan s Francuskom (Marseilles i Toulon – SNCM) i Italijom (Genova, Civitavecchia, Palermo, Trapani i Salerno – Grandi Navi Veloci i Grimaldi lines)
Dolazak u Tunis kopnenim putem gotovo je nemoguć. Zbog sigurnosne situacije svi granični prijelazi iz Alžira zatvoreni su za strance, a prema Libiji je otvoren samo jedan, koji nije preporučljivo koristiti zbog nesigurnosti u toj zemlji.
Putovanje vlakom dobra je mogućnost za upoznavanje Tunisa. Nekoliko dobro održavanih linja povezuje glavni grad sa svim važnijim središtima u zemlji i značajnijim turističkim atrakcijama. Ukoliko nema veze vlakom tuniske željeznice do njih organiziraju prijevoz autobusom (www.sncft.com.tn). Postoji željeznička pruga koja Tunis povezuje s Marokom, no njome zbog sigurnosne situacije trenutno ne prometuju putnički vlakovi. Vlak Lesard Rouge obnovljeni je salonski vlak bega, koji prometuje kanjonom Seldja i svojevrsna je turistička atrakcija.
Nacionalna autobusna kompanija ima dobro razvijenu mrežu i povezuje čak i manja mjesta, te je i to zanimljiv način kao samostalno istražiti Tunis (www.sntri.com.tn). Od međunarodnih autobusnih linija postoji veza prema Tripoliju.
Vrlo popularan način za putovanje Tunisom su grupni taksiji – louage – koji prometuju između gradova. Njihova je cijena fiksna, no nemaju točan red vožnje već polaze kada se popune putnicima.

GDJE SPAVATI

Značajan turistički razvoj u Tunisu započet je 60.-ih godina 20.-og stoljeća. Od tada je, uglavnom uz obalu, izgrađeno nekoliko stotina novih i udobnih hotela, koji su kategorizirani s jednom do pet zvjezdica. Postoje i hoteli bez službene kategorizacije, no to su uglavnom manji objekti, često smještani u starim dijelovima grada (medina) i slabijeg komfora. Većina novoizgrađenih hotela više je kategorije (četiri i pet zvjezdica). Valja ipak reći da je standard niži nego u hotelima iste kategorije u Europi. Hoteli s jednom ili dvije zvjezdice nisu osobito česti, starije su gradnje i uglavnom ih koriste Tunižani, dok hoteli s tri zvjezdice znaju biti odabir stranih turista sa skromnijim buđetom. Ako tražite kvalitetan hotel poželjno je rezervirati barem onaj sa četiri zvjezdice, a za bolju uslugu obavezni su hoteli s pet zvjezdica. Oni koji žele određenu posebnost hotela u kojem odsjedaju trebaju potražiti hotel s natpisom “hotels de charme“.
U turistički slabije razvijenim krajevima broj hotela je skroman, kao i usluga u njima. Ipak i takvi objekti imaju svoj određeni šarm, primjerice podzemni hoteli u berberskim trogloditskim naseljima.
Kako većina stranih turista u Tunis dolazi u paket-aranžmanima brojnih turoperatora, odabrani se smještaj rezervira i dosta vremena prije odlaska na putovanje. To je, što se posjeta Tunisu tiče, vrlo često i najsigurniji i najjeftinija način putovanja u tu zemlju, u kojoj turistička infrastruktura, nije uvijek na razini one u zapadnoj Europi.
Brojni hosteli u Tunisu organizirani su unutar dvije grupacije. Udrugom Auberges de jeunesse upravlja međunarodna udruga hostela, čiji član treba biti kako bi se u njima boravilo, a mnogi od njih smješteni su u povijesno vrijednim građevinama (www.atatj.planet.tn). Od vlade upravljani Maisons des jeunes nešto su skromiji, i uglavnom locirani na rubu grada, no zato ih se može naći u gotovo svakom značajnijem mjestu u Tunisu. Uglavnom ih koriste tuniske školske grupe i studenti.
Kampovi u Tunisu su rijetki i skromno opremljeni.

ŠTO VIDJETI

TUNIS – glavni grad sastoji se od starog arapskog dijela, kojim dominira medina, i novog dijela grada izgrađenog pod francuskim utjecajem u 19. st. Brojne džamije, medrese i sukovi, kao i slavni muzej Bardo glavne su atrakcije ovog grada pod zaštitom UNESCO-a.
KARTAGA – ostaci ovog slavnog punskog grada nalaze se tek nekoliko kilometara sjeverno od grad Tunisa. Ostaci termi cara Antonija Pija, amfiteatra i luke glavne su atrakcije iz rimskog doba, a iz kasnijih vremena Begova ljetna palača ili katedrala sv. Luja. Na brdu Byrsa može se razgledati Nacionalni muzej Kartage, a u blizini je i Oceanografski muzej.
SIDI BOU SAïD – ovaj slikoviti gradić na obali Sredozemnog mora omiljeno je okupljalište ljubitelja umjetnosti. Slikovite kuće, obojano u bijelo, s plavim prozorima i vratima, brojne trgovine umjetnina i lijepi kafići čine ovaj gradić gotovo nezaobilaznim mjestom za svakog posjetitelja Tunisa.
SOUSSE – lučki grad sa prekrasnom ranoarapskom arhitekturom među kojom se posebno ističu medina (stari dio grada) pod zaštitom UNESCO-a, ribat (utvrda) i džamija. Tu je naravno i suk (bazar) te arheološki muzej. Okolica je prepuna kvalitetnih turističkih naselja i jedno je od glavnih tuniskih ljetovališta.
KAIRUAN – osnovan 670 g., četvrti je najvažniji grad islama (nakon Meke, Medine i Jeruzalema), te je još jedan od bisera arapske arhitekture. Slavna Sidi Okbina džamija, najsvetije je mjesto u gradu. Tu su još i Brijačeva džamija i Džamija triju portala. Grad je također poznat i po proizvodnji tepiha.
EL DJEM – u prvom je redu poznat po svojem, zapravo nikada dovršenom, amfiteatru izgrađenom u 3. st., koji je mogao primati 30 000 posjetitelja i šesti je po veličini sačuvani amfiteatar u svijetu, te najveći u sjevernoj Africi. U gradu se nalazi vrijedan arheološki muzej s mnoštvom eksponata iz brojnih rimskih vila u okolici.
DJERBA – otok na jugu Tunisa. Zbog svojih prekrasnih plaža i ugodne klime tokom cijele godine, Djerba je jedna od najznačajnijih turističkih regija u Tunisu.
TOZEUR – grad u pustinjskoj oazi svoje porijeklo vuče iz rimske utvrde, a u 19. st. bio je važno središte karavanskih puteva. Turiste najviše privlači stari dio grada te etnološki muzej, no Tozeur može biti izvrsno ishodište za vrlo atraktivne izlete u Saharu.
OSTACI RIMSKIH GRADOVA – Tunis je u antici bio prošaran brojnim rimskim gradovima i logorima. Dougga, Bulla Regia, Chemtou i Thuburbo Majus u sjevernom Tunisu četiri su najpoznatija arheološka nalazišta iz rimskog razdoblja na području zemlje. Ljubitelji starina svakako će pogledati i ostatke grada Kerkouane, jedinog otkrivenog punskog naselja, na poluotoku Bon.
MATMATA – gradić na jugu Tunisa u regiji koju mahom nastanjuju Berberi. Iako danas ovdje živi tek nekoliko stanovnika, mjesto je česti cilj turista koji ovdje imaju jedinstvenu priliku boravka u podzemnim hotelima.
SAHARA – najveća svjetska pustinja jednim djelom se nalazi u Tunisu, točnije njegovom južnom dijelu. Zahvaljujući modernom transportu sve više turista posjećuje predjele Sahare kako bi jahali na devama ili se vozili džipovima i kvadovima po pješčanim dinama. Naravno noć provedena u pustinji također ima svoje posebne čari.

ŠTO RADITI

U ljetnim mjesecima turisti u prvom redu posjećuju Tunis zbog njegovih lijepih plaža i mogućnosti kupanja i bavljenja vodenim sportovima, no Tunis pruža još mnoge druge zanimljive aktivnosti.
Užitak kupovine, točnije cjenkanja, tipičan je za brojne arapske zemlje, pa tako i za Tunis. Što se kupovine tiče najtipičniji tuniski proizvod su tepisi, a glavni centar njihove proizvodnje je grad Kairouan i njegova okolica.
Jahanje na devi tijekom izleta u Saharu može biti zanimljiv doživljaj, a na kraju napornog dana treba se opustiti, a najbolje mjesto za to su brojni hamami, parne kupelji i masaže koje pružaju vješti tuniski maseri.
Ljubitelji filma također će u Tunisu naći nekoliko mjesta koje moraju posjetiti. Na nekoliko lokacija sniman je Oscarom nagrađeni Engleski pacijent, a kulise koje su služile prilikom snimanja Ratova zvijezda, nedaleko od grad Tozeur, još uvijek se mogu obići.