OSNOVNI PODACI

SLUŽBENI NAZIV: al-Mamlaklad al-Magribīya (Kraljevina Maroko)
BROJ STANOVNIKA: 32.000.000
POVRŠINA: 458.730 km2
GUSTOĆA NASELJENOSTI: 70,4 stanovnika/km2
GLAVNI GRAD: Ar-Ribāt (Rabat)
VALUTA: dirham = 100 santima
BDP PO STANOVNIKU: $ 5.192,00
SLUŽBENI JEZIK: arapski
WEB STRANICA: www.visitmorocco.com

GEOGRAFIJA, KLIMA, NAJBOLJE VRIJEME ZA POSJETU

Maroko je zemlja u sjeverozapadnoj Africi, u zapadnom dijelu Magreba. Od Europe je odvojena Gibraltarskim tjesnacem. Sjeverno je Sredozemno more, zapad zemlje oplakuje Atlantski ocean, istočno je Alžir, a južno Zapadna Sahara. Reljef zemlje je pretežito planinski. Na samom sjeveru, uz sredozemnu obalu, je planinski lanac Rif. Najveći dio zemlje zauzima gorje Atlas koje se proteže u smjeru sjeveroistok-jugozapad i podijeljeno je na tri dijela. Na sjeveru je Srednji Atlas na koji se prema jugu nastavlja Visoki Atlas, a lanac završava s Anti Atlasom. Planina Atlas se prema zapadnu blago spušta prema atlantskoj obali i završava prostranom obalnom ravnicom. Na jugu zemlje nalazi se ravnica koja polako prelazi u pustinju Sahara.
Klima Maroka je raznolika. Na sjeveru je uglavnom sredozemna, dok je prema jugu sve manje padalina. Vlažniji dio godine je od listopada ili studenog do ožujka ili travnja. Ljeta su uglavnom vruća i suha, naročito na jugu zemlje, a i atlantska obala ima suhu i toplu klimu. U gorju Atlas, na većim visinama, planinska je klima.
Najpogodnije vrijeme za posjet Maroku su proljeće (travanj – svibanj) i jesen (rujan – listopad). Ljetni mjeseci su ugodni na atlantskoj i sredozemnoj obali, no tada su ti krajevi prepuni turista iz Francuske i Španjolske, a i cijene su na vrhuncu. Jug zemlje valja izbjegavati tijekom ljetnih mjeseci jer je prevruće, ali je zato to doba godine najbolje za ture po gorju Atlas. U zimi se može putovati po središnjim i južnim dijelovima zemlje, no noći često znaju biti iznimno hladne, pa treba obratiti pažnju na to ima li hotel u kojem odsjedate grijanje. Putovanje u Maroko dobro je planirati u vrijeme koje se ne podudara sa Ramazanom.

KRATKI POVIJESNI PREGLED

Prostor Maroka bio je naseljen već u starije kameno doba. Otprilike u 3. tisućljeću prije Krista ovdje se doseljavaju nomadski Berberi, da bi na prijelazu 2. u 1. tisućljeće na teritorij današnjeg Maroka počeli prodirati fenički trgovci osnivajući brojne kolonije. Nakon završetka Punskih ratova Maroko dolazi u interesnu sferu rastuće Rimske države, koja je u 1. stoljeću ovdje ustrojila provinciju Mauretaniju. Rimska je vlast naravno bila najizraženija na sjeveru Maroka, dok su južni dijelovi zemlje i dalje bili u rukama Berbera neovisnih o Rimskom carstvu. U 5. stoljeću na prostor Maroka dolaze Vandali koji su organizirali svoju kratkotrajnu državu, a u 6. st. zemlja ulazi u sastav Bizantskog carstva. Prvi pokušaji islamskog osvajanja Maroka datiraju oko kraja 7. stoljeća, a početkom 8. stoljeća arapski su osvajači zauzeli veliki dio zemlje islamizirajući lokalno stanovništvo. Iz svojih uporišta u Maroku uskoro su krenuli u osvajanje Španjolske. Bio je to početak trinaest stoljeća duge islamske povijesti Maroka. Prva u nizu dinastija koje su vladale Marokom bila je dinastija Idrisa (789. – 1062.) koja je svoju prijestolnicu uredila u gradu Fes. Idrise je naslijedila berberska dinastija Almoravida (1062. – 1145.) koja je središte imala u Marakeshu, a teritorij kojim su vladali bio je prostraniji od današnjeg Maroka te je uključivao i dijelove južne Španjolske. Almoravide su naslijedili Almohadi (1145. – 1248.) koji su uspjeli sačuvati sjaj Maroka. Vladari iz dinastije Merinida (1248. – 1465.) bili su slabi vojskovođe, što je rezultiralo gubitkom brojnih teritorija, pa je Maroko sveden na područje koje zauzima i danas, ali su bili veliki graditelji koji su središte države vratili u grad Fes. Slijedila je dinastija Vatasida (1465. – 1554.) tijekom čije se vladavine zemlja raspala na niz manjih nezavisnih kneževina. Takav razvoj događaja dodatno je olakšao Španjolcima, Portugalcima i Britancima zauzimanje nekih dijelova Maroka. Vremenom je središnja vlast ponovno ojačala a novi uspon Maroko doživljava za vladavine Mulai Ismaila (1672. – 1727.), koji je povratio većinu gradova koje su ranije zauzeli Europljani. Njegovi nasljednici često su bili postavljani i uklanjani prema volji vojske, što je dovelo do ponovnog slabljenja države što su iskoristili Francuzi, čija je vojska 1844. pobijedila sultana Abder-Rahman čime Maroko dolazi u francusku interesnu sferu. Nekoliko mirovnih ugovora koje su Marokanci bili prisiljeni sklopiti tijekom druge polovice 19. st. i početkom 20. st. dodatno su pojačali utjecaj europskih sila. Stvari su se dodatno zakomplicirale kada se u osvajanje Maroka uključila i Njemačka što je u dva navrata, 1906. i 1911. godine, umalo završilo ratnim sukobom. Nakon što su se stvari smirile Maroko je konačno 1912. godine postao francuskim protektoratom pod nominalnom vlašću sultana. Francuska vlast dovela je do značajnog razvoja gradova na obali, prvenstveno Casablance i Rabata, ali i do izgradnje novih dijelova grada u značajnim urbanim središtima u unutrašnjosti zemlje (takozvani Ville Nouvelle). Između 1922. i 1925. godine došlo je do velikog ustanka protiv francuske i španjolske vlasti u nekim dijelovima zemlje, no ustanak je ugušen. Nakon Drugoga svjetskog rata nastavio se otpor francuskoj vlasti, što je konačno dovelo do proglašenja nezavisnosti 2. ožujka 1956. Slijedeće se godine sultan Mohammed V. proglasio kraljem. Mohammeda V. naslijedio je 1961. kralj Hasan II. (vladao do smrti 1999.) koji je zemljom vladao autoritarno, ali istovremeno reformistički, pa je i danas Maroko jedna od najliberalnijih država sjeverne Afrike. Nakon što je Španjolska pristala na povlačenje iz Zapadne Sahare, marokanska je vojska između 1976. i 1979. zauzela gotovo cijelu zemlju na jugu i proglasila je sastavnim dijelom Maroka, no još uvijek nije dobila potpuno međunarodno priznanje te je u sukobu s Frontom Polisario koja se bori za nezavisnost Zapadne Sahare. Hasana II. naslijedio je njegov sin Mohammed VI. koji je nastavio s reformama te se na Maroko nije proširila revolucija koja je 2011. zahvatila arapski svijet.

KAKO DOĆI, KAKO SE KRETATI PO ZEMLJI

Najjednostavniji način dolaska u Maroko je zrakoplovom. Nacionalna avio kompanija Royal Air Maroc kao i mnoštvo europskih avio-kompanija povezuje 15 marokanskih zračnih luka s brojnim odredištima u Europi, sjevernoj Americi (New York, Montreal), Africi te Bliskom istoku. Iz zemalja koje nemaju direktnih veza za Maroko najbolje je putovati preko neke od velikih europskih zračnih luka poput Londona, Pariza i Madrida, koji su dobro povezani sa Marrakeshom i Casablancom. Avionom se može putovati i unutar Maroka, no kako udaljenosti nisu velike a promet dobro organiziran, putovanje avionom, radi znatnije uštede vremena, preporučljivo je jedino ako putujete u južne dijelove zemlje.
Dolazak u Maroko automobilom podrazumijeva dugo putovanje preko Europe (ili prolazak kroz ponekad nesigurne zemlje Zapadne Afrike), no zato omogućuje slobodno razgledavanje zemlje i njenih teže dostupnih znamenitosti. Ipak treba voditi računa da su Marokanci iznimno nepažljivi u prometu i često krše prometna pravila. Broj nesreća je vrlo velik, stoga je dobro izbjegavati vožnju noću, ili u predvečerje u vrijeme Ramazana. Generalno gledano glavne ceste u zemlji su kvalitetne, no mnoge ceste koje povezuju zanimljive dijelove zemlje u planinskim područjima nisu uvijek asfaltirane pa je poželjno imati terensko vozilo s pogonom 4×4.
Svi oni koji u Maroko dolaze brodom iz Europe očekuje dulja ili kraća plovidba. Iz Italije, iz Genove prema Tangieru, plovi Grandi Navi Veloci. Iz francuske luke Sete za Nador i Tangier također plovi Grandi Navi Veloci. Najbolje veze prema Maroku su naravno iz Španjolske. Iz Barcelone za Tangier plovi Grimaldi Lines. Više trajekata dnevno iz Algecirasa plovi za Tangier. Na toj relaciji prometuju FRS Ferries, Acconia Transmediterranea i Balearia. Balearia održava i liniju između Tarife i Tangiera. Iz Alemerie za Nador plovi Acconia Transmediterranea. U Maroko možete ući i preko Ceute i Melille, Španjolskih enklava u toj zemlju. Iz Algecirasa za Ceutu plove Balearia, Acconia Transmediterranea i FRS Ferries, a za Melillu postoje trajektne linije iz Malage i Almerie koje održava Acconia Transmediterranea.
Kao i putovanje automobilom i putovanje vlakom vodi preko Francuske i Španjolske do Algecirasa i zatim trajektom u Tangier. Po dolasku u Maroko čeka vas solidna mreža pruga i kvalitetni vlakovi koji povezuju sve najvažnije gradove u zemlji (www.oncf.ma). Dvije glavne rute vode od Tangiera prema Oujdi te dalje u Alžir odnosno na jug prema Casablanci i Marrakeshu. U planu je i produljenje pruga prema Agadiru i dalju u Zapadnu Saharu.
Kao nadopuna željezničkoj mreži postoji odlična mreža autobusnih linija. Oni važniji gradovi koji nisu povezani vlakom povezani su autobusnim linijama Suptratoursa u vlasništvu marokanskih željeznica. Druga značajnija autobusna kompanija je CTM. Osim njih postoje brojne manje regionalne kompanije koje povezuju sva značajnija turistička odredišta u Maroku. Dobra alternativa autobusima su grupni taksiji (grand taxi) koji primaju manji broj putnika i nemaju točni red vožnje već polaze kada se popune putnicima.
Agadir, Casablanca i Tangier tri su luke u Maroku koje su često odredište brojnih brodova za krstarenje. Jednodnevni izleti omogućavaju kratko upoznavanje s nekima od najznačajnijih marokanskih znamenitosti.

GDJE SPAVATI

Zadnjih desetljeća Maroko postaje sve značajnije odredište na turističkoj karti svijeta. Posljedica toga je i sve veći broj smještajnih kapaciteta različitih nivoa usluga i cijena.
Hoteli su kategorizirani od jedne do pet zvjezdica, što ovisi o sadržajima koje hotel nudi gostima, a ne samo o nivou hotelske usluge. Postoje i hoteli koji nisu kategorizirani (bez zvjezdica), a koji se obično nalaze u starom dijelu grada (medini). Kao i hoteli s jednom zvjezdicom, hoteli bez kategorizacije, pružaju tek najosnovniju uslugu (obično sobe bez vlastite kupaonice), no po cijeni su vrlo prihvatljivi. Nešto bolji su hoteli s dvije ili tri zvjezdice, obično smješteni u novom dijelu grada (ville nouvelle). Za sve one koji su navikli na zapadnoeuropske standarde preporučuje se smještaj u hotelima s četiri i pet zvjezdica, kakvi se mogu naći u svim značajnijim turističkim odredištima Maroka, kao i u poznatim ljetovalištima uz obalu Atlantskog oceana.
Od hotelskih lanaca koji posluju u Maroku najzastupljeniji je francuski Accor Hotels koji raspolaže s otprilike 35 hotela diljem zemlje, od najluksuznijih Sofitela do skromnijih Ibis Budget hotela. Marokanska kompanija Atlas Hospitality ima petnaestak hotela (uglavnom sa četiri i pet zvjezdica) u glavnim turističkim središtima, a francuska Kenzi Hotels ima osam objekata visoke kategorije.
U zadnje vrijeme, među turistima koji posjećuju Maroko, sve je popularniji boravak u riad-ima (riad znaći vrt). Riječ je o kućama s prostranim unutrašnjim dvorištem, koje se nalaze u starom dijelu grada (medini), a preuređeni su u male obiteljske hotele, s tek nekoliko soba, pa je moguće unajmiti i cijeli objekt. Po cijenama su u rangu hotela s četiri i pet zvjezdica, no pružaju jedinstveni doživljaj Orijenta. Ponekad se za tu vrstu objekata koriste i nazivi Maison d´Hote (što zapravo znaći gostionica) ili Kasbah. (www.hipmorocco.com i www.riads.fr)
U najvećim marokanskim gradovima postoji nekoliko hostela, a uz planinarske i treking rute po Atlasu česta su prenoćišta i planinarski domovi (Gites d´Etape), a smještaj se može naći i u privatnim sobama u selima na putu. Broj kampova u Maroku nije velik, a njihova opremljenost je skromna. U posljednje je vrijeme također sve više apartmana s vlastitom kuhinjom, prvenstveno u ljetovalištima na obali, za turiste koji preferiraju takvu vrstu smještaja.

ŠTO VIDJETI

MARRAKESH – drugi najstariji od četiri marokanska kraljevska grada i najveća turistička znamenitost u zemlji. Osnovan je u 11. st., a od 12. st. je središte dinastije Almoravida. Glavna znamenitost je stari dio grada (Medina) na kojoj se nalazi poznati trg Djemaa el-Fna, trg uličnih kuhinja, opsjenara, zabavljača i đepara.
CASABLANCA – najveći marokanski grad, glavna luka i industrijsko središte zemlje. Najpoznatija gradska znamenitost je džamija Hasana II., a u luci se često mogu vidjet brodovi za krstarenje iz cijelog svijeta.
MEKNES – jedan od četiri kraljevska grada, koji se nalazi na sjeveru Maroka. Središtem dominira Medina ograđena zidinama. Najveće su znamenitosti mauzolej sultana Ismaila, Velika džamija, vjerska škola Bou Inania i gradska vrata Bab el-Mansour.
FES – najstariji od četiri kraljevska grada, smješten na sjeveru Maroka. Sagrađen je krajem VIII. stoljeća i vjekovima je bio glavni grad zemlje. Najveća su znamenitost lokalni bojitelji kože u starom dijelu grada.
RABAT – glavni grad Maroka i jedna od značajnijih luka na atlantskoj obali. Osnovan je u 12. stoljeću, a od znamenitosti najznačajniji su Medina, palače u novom dijelu grada, Hasanov stup, koji je trebao biti najveći minaret najveće džamije u Magrebu.
TANGIER – važna putnička luka na sjeveru postala je poznata kao utočište brojnih špijuna tijekom Hladnog rata.
OUARZAZATE – grad u podnožju Visokog Atlasa, na rubu pustinje. Turiste najviše privlače brojne kazbe, utvrde koje su sagradili lokalni Berberi. Ouarzazate je također ishodišno mjesto za izlete u pustinju.
AGADIR – grad u jugozapadnom Maroku, najpoznatije je odmaralište u zemlji. Posebno je omiljen među europskim turistima u zimskim mjesecima zbog umjerene klime.
VOLUBILIS – ostaci rimskog grada u sjevernom dijelu zemlje, nedaleko od Meknesa. Razvio se u 1. st., vrhunac doživio u 2. st., a razoren je pred kraj 3. stoljeća.  Pod zaštitom je UNESCO-a.
ESSAOUIRA – luka u središnjem Maroku. Utvrđeno središte grada izgrađeno je u 18. stoljeću prema pravilima europske vojne arhitekture prilagođene lokalnim osobitostima.
PLANINA ATLAS – najviša i najdulja planina Maroka, omiljeno je izletište planinara, ali i česta destinacija jednodnevnih izleta brojnih posjetitelja zemlje.

ŠTO RADITI

Maroko uglavnom posjećuju turisti želeći upoznati njegovu bogatu kulturnu i povijesnu baštinu. U mnogim gradovima ostali su dobro očuvani stari dijelovi grada (medine) s brojnim džamijama, palačama i rijadima. Medine pružaju odličnu mogućnost sa upoznavanjem načina života i običaja u islamskom svijetu. Također tamo su smještene brojne radionice lokalnih obrtnika koji proizvode predmete interesantne turistima, poput tepiha ili drugih obrtničkih proizvoda koji se prodaju uz obavezno cjenkanje. Stari dijelovi marokanskih gradova također su često mjesto održavanja raznih etnofestivala.
Turisti koji više vole odmor uz more naći će ga u ljetovalištima smještenim uz Atlantski ocean, najčešće oko Agadira. Osim kupanja i sunčanja postoji mogućnost i za druge vodene sportove, a postoji i sve više golf igrališta.
Ljubitelji prirode također mogu u Maroku naći mnoštvo zanimljivosti za sebe. Planinari će svakako posjetiti planinski lanac Atlas, ali i u brojne druge uređene staze za hodanje i planinarenje. Brojne su i biciklističke staze, a niti ljubitelji ptica neće biti razočarani. Poseban je doživljaj odlazak na izlet u pustinjski krajolik Sahare.
U sve većem broju luksuznih hotela uređuju se posebni centri za wellness, zdravlje i ljepotu.
Pri posjetu Maroku uvijek treba imati u vidu različitost islamskih običaja i kulture i svoje ponašanje valja uskladiti s time.